Massimo o plesu s Ninom Badrić: ‘Potpuno smo poludjeli’

‘Ljudi misle da sam vrlo ozbiljna osoba, nije to baš tako’, rekao je Massimo u Living room acousticu narodnog i ispričao kako je s Ninom Badrić ‘osvojio plesni podij’ u Makarskoj nakon Porina. Izveo je i obrade s albuma Vještina u posebnom aranžmanu.

‘Naježila sam se’, ‘predivno’, ‘samo je jedan Massimo’, samo su neki od komentara na obrade koje smo 15 godina nakon izlaska mogli čuti u posebnom aranžmanu.

Nakon iznimno plodne 2020. u kojoj je osvojio i Bilo naroda, nagradu narodnog za pjesmu godine – ‘Mali krug velikih ljudi’, Massimo je i ove godine vrlo aktivan. Nedavno je predstavio novi singl ‘Putujemo i kad stojimo’, a sinoć je ispričao kako je reagirao kad mu je Ivan Dečak javio za pjesmu.

‘To je vrlo čudna priča. Među nama glazbenicima je poznata premisa – puno kuhara, loša večera. Javlja se meni Dečak i kaže da su napisali Neno Borgudan, Aljoša Šerić i on jednu pjesmu. I ja kažem – Odlično, druže, samo ti to pošalji, ja ću to preslušati. Završimo razgovor i kažem supruzi – Eni, spremi se, sad dolazi katastrofa, ali trebam poslušati, biti pristojan. Uglavnom, poslali su jedan strahoviti teren na kojem sam ja odmah znao kako zaigrati. Odmah smo snimili demo s mojim glasom, idejama i to je odmah profunkcioniralo.’

Otkrio je i da ‘strašno’ voli ples. ‘Bio je jedan Porin u Makarskoj i dođemo na after party i svi su naslonjeni na zid ili sjede, svi su nešto stidljivi… I ja spazim Ninu Badrić i kažem – Ajmo, baš nas briga! Plesali smo jedno dva sata bez zaustavljanja, kao da smo napravili koreografiju. Potpuno smo poludjeli! Volim se opustiti. Ljudi misle da sam ja neka vrlo ozbiljna osoba, ali nije to baš tako.’

Voditeljica Gina Victoria Damjanović prisjetila se brižnosti njegove supruge Eni kad je s Massimom surađivala na projektu. ‘Svako jutro bi dolazila u žensku garderobu i provjeravala kako smo i onda se jedno jutro samo pojavila s poklonima za sve nas.’

‘Te tradicionalnosti kod Eni su stvari koje sam ja od nje prihvatio, ja to jednostavno nisam imao. Nisam imao ugrađenu tu pristojnost da kad nekome idem u kuću, da ne dolazim praznih ruku. Tu neku građansku kulturu sam upio od nje, to je samo zato jer sam ja živio svoje djetinjstvo u, ajmo reći, dosta disfunkcionalnoj obitelji. Kada sam krenuo upoznavati njezinu obitelj tada sam prvi put počeo razumijevati što je to obitelj’, rekao je Massimo.